POVIJEST TORCIDE

Priča o Hajduku i njegovim velikim pobjedama nije potpuna bez TORCIDE. Teško je uopče pričati o nogometnom klubu, a bez spomena na njegove navijače. Ali priča o navijačima HAJDUKA i njihovom bodrenju mogla bi trajati danima. U prošlosti Split je imao mnogo prvaka - Europskih, Svjetskih, Olimpijskih, ali svaka pobjeda "majstora sa mora" primana je i poštovana na vrlo poseban način. Vrlo brzo nakon osnivanja Hajduka 1911 godine klub postaje simbol grada. U srcima mnogih navijača Hajduka, Torcida ima posebno mijesto. Ćto je Torcida uopće? To pitanje se može odgovoriti na više načina, a svaki odgovor je ispravan. Svaki član TORCIDE će se pohvaliti da je on član najstarije navijačke skupine na području Europe, bivše Jugoslavije i sada na području Republike Hrvatske. Ova navijačka skupina osnovana je 1950 godine prije velikog meča između Hajduka i Crvene Zvezde koji je odigran 29. Listopada 1950 godine. Meč je odlučivao tko će postati prvak države, a Hajdukovi navijači sljedili su primjer Brazila i odlučili stvoriti nevjerovatnu atmosferu na utakmici. Splićani koji su studirali u Zagrebu bili su izrazito aktivni i doveli su iz Zagreba par tisuća studenata i drugih Hajdukovih navijača. Cijeli dan u gradu je vladalo veliko uzbuđenje, a na utakmici se skupilo više od 20.000 gledaoca. Pošto tadašnji Hajdukov stadion nije mogao primiti toliki broj ljudi mnogi su ostali izvan stadiona i slušali što se događa na stadionu. Vođeni TORCIDOM gledaoci su bodrili Hajduka čiji su igrači postigli odlučujući gol u 88 minuti susreta. Dovoljan razlog za neviđeno slavlje ulicama Splita. Pošto vlada u Beogradu nije bila zadovoljna organiziranjem TORCIDE mnogi njeni osnivači su odležali par godina u zatvoru nakon susreta. Iako su aktivnosti TORCIDE zabranjene iz susreta u susret na svim Hajdukovim utakmicama pojavljivalo se samo ime TORCIDA, iako vrlo diskretno. Ponovo 1980, najodaniji Hajdukovi navijači koji su pratili svoj klub na skoro svim gosotvanjima ponovo osnivaju TORCIDU, ujedinjujući tako velik broj navijačkih skupina u jednu i raspolamsavajuči atmosferu na svim Hajdukovim susretima. Kroz sve ove godine TORCIDA je igrala važnu ulogu u buđenju nacionalne svijesti kod mladih ljudi. Mnogi od njih su u bivšem režimu bili i zatvarani pa je razumljivo što su se mnogi prdružili Hrvatskoj vojsci na početku sukoba za neovisnost. Neki od njih su položili živote za neovisnost domovine, a u sječanje na njih na sjevernom dijelu Poljuda je postavljena spomen tabla za dugo sječanje na te hrabre momke. Kako je rat završio TORCIDA je ponovo zauzela sjeverno stajanje i odatle ponovo kao i godinama prije počela "drukat" za Hajduka. Normalno uvijek dolaze nove generacije, ali ova ima sreće što je u njihovo doba toliko trofeja došlo u Hajduka. U to vrijeme Hajduk je postao prvak države 3 puta, 2 puta je osvojio kup i superkup, a tu su i nezaboravne pobjede "majstora s mora" u Ligi prvaka u sezoni 1994-1995. Kolika je pomoč ovakvih navijača najbolje prikazuju izjave vrhunskih igrača poput Preud'homme, Cannigie, Rijkaarda i ostalih koji su zadnjih sezona igrali utakmice na Poljudu kako su zadivljeni Torcidinim navijanjem. Na kraju ove priče koja nikad neće prestat moramo se podsjetiti da TORCIDA nije organizacija koja djeluje samo u Splitu nego i u svim djelovima "lijepe naše", ali i u mnogim gradovima svijeta. Na svim internacionalnim susretima mogu se primjetiti velike zastave koje pokazuju da svugdje na svjietu postoje navijači Hajduka. Kad Hajduk igra odlučujuće i velike susrete njegovi navijači dolaze iz svih djelova svijeta. Nakon svega, prije mnogo vremena na Poljudu je napisan grafit koji govori da "Hajduk živi vječno" Sa ovim riječima priča o Hajdukovim navijačima nastavlja živjeti.